Dinosauri, ptice i leptiri u gnijezdu Mon Perina

U POSJETU BALAMA, GRADIĆU BURNE PROŠLOSTI  

Dinosauri, ptice i leptiri u gnijezdu Mon Perina Bale su, kao i čitava okolica, prebogate povijesnim građevinama i njihovim ostacima, a najvrjedniji nalazi pohranjeni su u kripti župne crkve

Nije tome prošlo ni dva desetljeća otkad baš i nije bilo nekog posebnog razloga za svraćanje u Bale, gradić smješten u zaleđu zapadne istarske obale. Za to sada razloga ima napretek. Ono što odmah upada u oči dvojezične su oznake - na hrvatskom i talijanskom jeziku, koje vam već u startu požele dobrodošlicu na oba jezika.
Bale, gradić burne prošlosti, izgrađen je na brežuljku Mon Perin, nastanjenom još u prapovijesti. Na temeljima prapovijesne gradine Rimljani su podigli utvrdu Castrum Vallis, s koje je konzularna cesta Via Flavia od Trsta do Pule imala odvojke za obližnje strateške luke Colone i Veštar. U 9. stoljeću Bale postaju vlasništvo akvilejskog patrijarha, koji je to područje dao u zakup porečkim biskupima. Sredinom 13. stoljeća baljanski kaštel, radi lakše obrane izgrađen od kuća poslaganih u koncentričnim krugovima, postaje vlasništvo pulske obitelji Castropola. Moćna Venecija 1332. godine preuzima vlast nad ovim područjem i vladavina Serenissime traje sve do 1797. godine. Zbog svog su položaja Bale često bile meti stranih vojski, a naročito stradavaju upadom Mađara 1423. godine. Ne bi li se sačuvao gradić, Senat odlučuje da se kaštel, baš kao i sve utvrde, obnove. Padom Venecije Bale, kao i drugi istarski gradovi, prvo potpadaju pod austrijsku vlast, a potom postaju talijanski teritorij. Nakon Drugog svjetskog rata dijele sudbinu ostalih istarskih gradova s većinom talijanskog življa - egzilom stanovnika doslovce su pretvorene u pustoš.  

Procvat nakon uzimanja sudbine u svoje ruke Bale se počinju oporavljati osnutkom općine, kada su građani uzeli sudbinu u svoje ruke. Čudno, ali nerazvijenost im postaje razvojna prednost. Za razvoj svog turističkog brenda Općina Bale angažira arhitekte i marketinške stručnjake, koji, pozitivno iznenađeni očuvanom prirodom i graditeljskim naslijeđem, upravo na tim adutima pokreću promidžbu i razvoj gradića. Plan je jednostavan, a glavni cilj je Bale prilagoditi životu, navikama i običajima njegovih stanovnika. Dakle, izgraditi grad po mjeri stanovnika. U tom je smislu odlično iskorištena i dojučerašnja zaostalost kraja, koja je pripomogla tomu da masovni turizam i preizgrađenost obale i dalje ostanu izvan katastarskih granica općine.
Osim u dobro promišljanje razvoja gradića, veliki su napori uloženi i u revitalizaciju starogradske jezgre, kojom su u Bale dovedeni mladi ljudi, a njima se, intenzivnije i vjerojatno najjače diljem Poluotoka, pokušava pomoći rješavanjem stambenih potreba. Općina je počela davati pravo gradnje obiteljskih kuća na svojim terenima uz simboličnu naknadu. Za svu djecu u vrtiću prva je godina besplatna, a svim baljanskim studentima osigurane su stipendije. Uz potpunu rekonstrukciju škole izgrađena je i nova sportska dvorana, koja je ponijela titulu najljepše i najfunkcionalnije na svijetu. 

Tragovi prohujalih vremena Godine 1985. Dario Boscarolli iz Monfalconea s morskog je dna u uvali Colone izronio kamen neobična oblika. Istraživanjem je utvrđeno da je >neobično kamenje< kost dinosaurusa, konkretno brachiosaurusa, jednog od najvećih. Vijest o otkriću fosilnih ostataka dinosaurusa ubrzo postaje >otkriće stoljeća<, a Bale su na arheološku kartu svijeta uvrštene kao jedino mjesto na cijelom sredozemnom području na kojem su još u doba srednje krede - 130 milijuna godina prije naše ere - obitavali dinosaurusi. Danas je nalazište zaštićeno, prostor se snima i katalogizira, a kosti dinosaurusa mogu se razgledati u galeriji Ulika.
Uz ovu, Baljani posjeduju još jednu fantastičnu zbirku, onu ptica močvarica s Paluda, ornitološkog rezervata. Osamdesetih godina prošlog stoljeća ornitolog Piero Sessaro iz Venecije uspio je uloviti, preparirati i znanstveno obraditi čak 176 vrsta koje stalno ili povremeno obitavaju na području Paluda. Darovao ih je mjesnom lovačkom društvu, a mogu se razgledati u prostorijama škole. I kao da Baljanima nije dosta svojih životinjskih fenomena - dinosaurusa i ptica - okrenuli su se i onim najnježnijima, leptirima. Ustanovljeno je, naime, da u netaknutoj baljanskoj prirodi postoji više od 300 vrsta leptira. Općina planira izgraditi muzej leptira u Val dela musa (Uvali magaraca).  

Bale = grad muzej Osim namjere da stari povijesni kaštel pretvore u grad-hotel u srednjovjekovnom stilu, na čijim će trgovima stanovnici, odjeveni u >pučane<, priređivati koncerte i ulične performanse, u želji da predstave ne samo povijest svoga kraja, nego i gostima prezentiraju nešto drugačije, bolje i atraktivnije, Baljani puno pažnje posvećuju i svojim starim arhitektonskim zdanjima i sakralnim objektima. Bale su, kao i čitava okolica, prebogate povijesnim građevinama i njihovim ostacima, a najvrjedniji nalazi pohranjeni su u kripti župne crkve. Župnik Paolo Deperis, koji je vodio izgradnju nove crkve, nije dozvolio rušenje stare, izgrađene na antičkim temeljima, u kojoj je i oltar u kojem su čuvane moći blaženog Julijana Baljanskog. Sačuvavši sve elemente koji su mu se činili vrijednima, župnik Deperis pridonio je i inicirao stvaranje vrijedne zbirke, u kojoj je najvrjedniji izložak ploča koja je pokrivala grob blaženog Julijana, s njegovim ucrtanim likom. Tu se nalaze i likovi sv. Petra i sv. Pavla, kao i nekolicina figuralnih reljefa za koje arheolozi tvrde da su likovi Adama i Eve iz 8. stoljeća.
U Balama je sačuvana i lijepa gradska vijećnica s ložom, u kojoj su izloženi zanimljivi plemićki grbovi. Nasuprot njoj je gotička palača plemićke obitelji Soardo-Bembo iz 14. st., danas sjedište Zajednice Talijana. Prigodom obnove utvrđeno je da je nastala na temeljima antičke utvrde Castrum Vallis, a današnji je izgled poprimila izgradnjom stambenih dijelova između dviju obrambenih kula u gotičkom stilu, s lođom na kojoj su se okupljala gospoda.
Arhitekte privlači slikovit ambijent kuća građenih u koncentričnim krugovima, koje su uspjele sačuvati karakteristike srednjeg vijeka, vremena kada su i podignute.  

Nema tih šoldi da odem odavde Kad bi se i pokušalo sve napisati o ovom gradiću, teško da bismo uspjeli >pohvatati< sve njegove zanimljivosti. Bale, naime, treba vidjeti i doživjeti. Jer, dok se do jučer putnik tu zaustavljao tek zbog najboljih kremšnita u Istri, danas je izazova puno više. Glazbenicima i svim ljubiteljima jazza dovoljno je reći: >Kamene priče<, pa da znaju da se radi o izvrsnim ljetnim koncertima u tom prostoru.
- Ma nema tih šoldi da iselim iz Bala. A da je bilo prilika, bilo je, od Pule pa do Rovinja. Posljednjih su se godina Bale jako promijenile na bolje i sada je došlo vrijeme da nas stare, kada je riječ o delu i izgradnji novih hiža, zamijene mladi ljudi. Mi im stariji trebamo dati mjesta, a zauzvrat u jesen svog života uživati u ljepoti ovog kraja, rekao nam je 76-godišnji Nino Cerin, kojeg smo zatekli u debeloj hladovini.
S njegovim se riječima, poglavito o uređenosti i pitomosti mjesta, složila i šjora Janja Matanović, koja je vezla ručni rad na škalinu kuće.
- U Bale iz Tuzle dolazim već dva desetljeća, u posjet kćeri. Puno se toga promijenilo, mjesto je živo, kuće uređene i obojane. Ono zbog čega sam posebno sretna je to da su ljudi ostali isti - iskreni i prijazni. Tu se osjećam kao u svojoj kući, rekla nam je Matanović.

Napisala Nina ORLOVIĆ RADIĆ