NA PULSKOM KAŠTELU UPRIZORENA PREDSTAVA O ŽIVOTU PAULE PRERADOVIĆ

Dugim i snažnim aplauzom publika je ispratila hrvatsku praizvedbu drame „Žena himna“ Davora Špišića u režiji Roberta Raponje koja se dogodila u petak, 28. lipnja, na pulskom Kaštelu. Ovim se svečanim ali i duboko emotivnim kazališnim činom Paula pl. Preradović, austrijska i hrvatska spisateljica, autorica austrijske himne i unuka književnika Petra Preradovića na simboličan način vratila kući, u svoju Pulu. U Puli je ova hrabra i osebujna žena provela djetinjstvo i mladost, a grad s „božićnom morskom uvalom“ bio je njeno emotivno, intelektualno i umjetničko, životno utočište. Upravo je život Paule Preradović (1887.- 1951.) temelj drame Davora Špišića, koji je za „Ženu himnu“ nagrađen 1. nagradom za dramsko djelo„Marin Držić“ Ministarstva kulture i medija za 2022. godinu. U svojoj srži to je kazališna priča koja otvara brojna pitanja o identitetu, emancipaciji, snazi žene, o umjetničkom stvaranju, o čežnji za slobodom. Publika je u Puli na hrvatskoj praizvedbi svjedočila kazališnom uprizorenju vrhunskog dramskog teksta koji je postavljen na scenu u produkciji Teatra Fort Forno iz Bala, uz partnerstvo Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, Udruženja "Intermezzo" iz Sarajeva i Austrijskog kulturnog Foruma.

„U Paulinoj biografiji, kao kroz dušu čudesnog demijurga, fascinantno se prelamaju epohe 19. i 20. stoljeća. Raspad austrougarskog imperija, dva velika svjetska rata i postratovsko beznađe pedesetih u Austriji, onaj su povijesni background na kojem se odvija burna Paulina intimna historija. Kao žene i kao umjetnice. Društva u kojima je Paula rođena i stasala, od djevojaštva do zrelosti, dominantno su muška zatvorena društva s hijerarhijom moći u kojoj za žene realno nije bilo mjesta. U takvoj konstelaciji, njezina ljudska i stvarateljska snaga prokrčila je put. Kao istinska vjernica, imala je u sebi duboko usađeno osjećanje pravde i ljudskosti, zato se u odsudnom trenutku i našla na pravoj strani povijesti, pružajući otpor nacističkoj vladavini zla. Drama „Žena himna” poseban akcent daje pitanjima identiteta. Kako je Paula u sebi nosila multietničke identitete (slavenske i germanske; mediteranske, balkanske i srednjoeuropske), ta se bogata činjenica reflektirala do srži njezinog bitka. Priču o Pauli drama disperzira na sudbine kvarteta žena: Paule, njezine majke Helene, nacistkinje Gerde i Ukrajinke Irine. Ogoljena i komorna u formi, drama istodobno šalje epske signale, baratajući iskustvima Brechtova teatra i Fassbinderovog osjećanja intime.

Naposljetku, iako se bavi junakinjama i zbivanjima iz prošlosti, drama “Žena himna“ itekako govori o Europi danas. Krugovi gotovo identičnih sumnji, destrukcija i nada, ispisuju i našu sadašnjicu, ali i otvaraju nadu i vjeru u snagu umjetnosti.“, zapisao je uz rad na predstavi Davor Špišić, koji je bio i u ulozi dramaturga.

Za „Ženu himnu“ je redatelj Robert Raponja, Puljanin s osječkom adresom, okupio sjajan ženski glumački ansambl: u ulozi Paule čiji buran život pratimo od djetinjstva u Puli do smrti u Beču, bila je briljantna Monika Duvnjak, talentirana mlada osječka glumica. Svojom pojavom na sceni u ulogama Majke i Oca zadivljuje glumačka heroina Selma Alispahić, prvakinja sarajevskog kazališta SARTR (Sarajevski ratni teatar), koju šira publika poznaje i po ulozi u filmu "Obrana i zaštita" Bobe Jelčića, dobitnica prestižne nagrade "Actor of Europe" za najbolju glumicu Europe 2019. U ulozi Irine istodobno tankoćutna, nježna i moćna je prvakinja drame osječkog Hrvatskog narodnog kazališta Anita Schmidt, a duboko ponirući u ulogu Gerde na sceni sjaji Katica Šubarić, višestruko nagrađivana glumica iz Osijeka, koja je i dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta 2023.godine.

Posebno mjesto u predstavi ima ambijentalna, inspirativna glazba i dizajn zvuka Antonije Pacek, skladateljice koja živi nadomak Beča. Ona je i svojim čarobnim klavirskim koncertom uvela publiku u atmosferu predstave. Između ostalog, izvela je i djela sa svog nedavno objavljenog albuma „Night“ čije su neke od skladbi također dio predstave. Govoreći o nastanku glazbe za „Ženu himnu“ Antonija Pacek kaže da joj je tekst već s prvim čitanjem duboko ušao pod kožu te je glazbom opisala emocije koje nosi ova duboko proživljena kazališna priča. Atmosferu protoka vremena koju suptilno donosi  „Žena himna“ profinjeno opisuju i kostimi Desanke Janković, kao i decentna scenografija Jasmine Pacek i svjetla koje je oblikovala Anđela Kusić. Čaroliji cijele atmosfere, naravno, doprinosi prostor pulskog Kaštela, budući da se predstava igra u ambijentu najljepšeg pogleda na grad za koju Raponja ističe i da je i najljepša pulska kazališna pozornica.  Umjetnički savjetnik u predstavi je Dragan Komadina, producentica Jasminka Mesarić, a asistent redatelja Davor Tarbuk.

Među brojnim uzvanicima na premijeri bili su direktorica Austrijskog kulturnog foruma Marina Chrystoph, umjetnički direktor HNK-a Mostar Dragan Komadina, voditelj Udruženja "Intermezzo" iz Sarajeva Damir Fazlagić, glumac Boris Svrtan, redatelj Želimir Mesarić i brojni drugi.

Repriza „Žene himne“ je u subotu 29. lipnja u 21 sat, također na pulskom Kaštelu, a predstavu, sudeći prema do sada dogovorenim izvedbama, očekuje dug život pred kazališnom publikom.